18/19: Programiranje IT 2

Funkcije potrebne u većini programa (standardne funkcije) nisu sastavni dijelovi C-a, već dolaze s programom prevodiocem. Razvrstane su prema nameni i spremljene u fioke - biblioteke funkcija.

Kada je potrebno koristiti funkciju iz određene fioke (biblioteke), ona se jednostavno "otvori" naredbom #include i programu su dostupne sve funkcije iz nje.

Jedna od važnijih razlika između C-a i ostalih programskih jezika je u tome što je program u C-u sastavljen od niza funkcija.
Standardne funkcije (funkcije potrebne u većini programa) ipak nisu ugrađene u sam C, već se nalaze u bibliotekama funkcija koje se isporučuju  s programom prevodiocem.

Biblioteke funkcija nastale su standardizacijom C-a, pa je dovoljno na početku programa najaviti da će se koristiti određena biblioteka i kroz celi program dostupne su sve funkcije koje se u njoj nalaze. Tako se, npr. biblioteka u kojoj se nalaze funkcije za ulaz i izlaz podataka naziva stdio.h, matematičke funkcije nalaze se u biblioteci math.h, a funkcije za rad sa znakovnim promenljivima u biblioteci string.h.

Korišćenje određene biblioteke funkcija najavljuje se pretprocesorskom naredbom #include<> koja se piše na početku programa prije funkcije main().

Između znakova<> piše se naziv biblioteke koja se poziva.

Na primer: #include<stdio.h>